Skip to content
Lyric
Dive
Public playlists
My playlists
Search
Sign in
Negdje U Kraju U Zatisju
Indexi
Popularity · High
+
Original
0
0
Listen
YouTube
1
2
3
0:00 / 0:00
Loading YouTube player...
Lyrics offset
Synced
Lyrics
Original
Translation
Bilingual
Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja zaustavi i nadjača bolnu pjesmu vjetra
A aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome
Tada draga sigurno više neću morati čekati i po pola sata duže
Sklonjen u sijenci fenjera, prokisao do kože, tvoj korak laki
Znam, tebi se nikada žurilo nije
A ja, baksuz, baš u jesen se zaljubih
Ali nije važno, ja evo kličem
Jer rekoše mi, iza svakog nestanka rođenje niče
Znam u prošlosti jednoj
Noć je odnijela dan
Ali ipak ja ponekad
Želim vratiti dan
Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
Kad kišni dani prođu
Ja nestat ću uz zvona svud
Pjevajte svi
Ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
Nek bude poziv moj za sve
Za jedan život nov
Dan sa jutrom se rađa
Vjetar odnosi noć
Sunce nadanja budi
Život počinje nov
Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
Kad kišni dani prođu
Ja nestat ću uz zvona svud
Pjevajte svi
Ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
Nek bude poziv moj za sve
Za jedan život nov
Dan sa jutrom se rađa
Vjetar odnosi noć
Sunce nadanja budi
Život počinje nov
Pjesma je sav život moj
Pjesma smo mi, ja i ti
Kad kišni dani prođu
Ja nestat ću uz zvona svud
Pjevajte svi
Ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
Nek bude poziv moj za sve
Za jedan život nov
Pjevajte svi
Ja ću sada pustit glas
Al' pjesma ta nek vječno živi
Nestanak taj
Nek bude poziv moj za sve
Za jedan život nov
Nek pude poziv moj
Za jedan život nov
Nek pude poziv moj
Kada se kiše i oluje stišale budu
I kreket žaba po blatnjavom putu bude utihao
I kad raspjevani zvuk zvona sa katedralskog tornja zaustavi, nadjača bolnu pjesmu vjetra
A aleje ponovo ožive životom proljeća
Ja kliktaću nestanku svome